Novozelandski poljoprivrednik promatra subvencije kroz različite objektive

A $12-billion “assistance package” to American farmers sounds like a great deal, barem za primatelje: jednokratno plaćanje koje je namijenjeno ublažavanju patnje uzrokovane trgovinskim ratovima i niskim cijenama roba, iz Bijele kuće koja iskreno želi pomoći.

Imam drugačiju perspektivu. Kao poljoprivrednik na Novom Zelandu koji je jednom primao vladine subvencije, a zatim ih izgubio, Govorim iz iskustva kada kažem da je poljoprivreda mnogo bolja kada vlade ne ostanu bez posla i puste nas da uzgajamo hranu bez smetnji.

The federal assistance package is in fact a devil’s bargain: To bi donijelo kratkoročne koristi, ali i stvorilo dugoročne probleme američkim poljoprivrednicima.

Kad sam 1980-ih prvi put postao poljoprivrednik, Novi Zeland podržao je poljoprivredu kao što to čine mnoge vlade. Umjesto da nas puste na rad na nesmetanom slobodnom tržištu, plaćala nam je subvencije za naše ovce, vuna, mljekara, i govedina.

Tada je na vlast doÅ¡la nova vlada. Na poljoprivrednike je gledao kao na gomilu privilegiranih, bogati zemljoposjednici. We didn’t know it, ali dok smo povlačili korov s polja i čistili svinjske mrlje, we had become New Zealand’s landed gentry.

Dakle, vlada nam je oduzela subvencije. It didn’t just reduce them. It didn’t phase them out over a stretch of time. Sve ih je odjednom izbrisalo. Prekinula nas je hladna puretina.

I won’t pretend that it was easy. Zapravo, uklanjanje tih potpora dovelo je u opasnost naÅ¡u farmu.

Poljoprivrednici su prosvjedovali u gradovima i mjestima. Na Južnom otoku, gdje se nalaze naÅ¡e farme, neki od njih su na ulici ubijali ovce. Donijeli su dramatičnu političku poantu, ali djelovali su i iz ekonomskog samobitnog interesa. Uz gubitak subvencija, mnoge su životinje bile vrijednije mrtvih nego žive. Kad su ih poljoprivrednici poslali na preradu, they didn’t earn payments in return. umjesto, primali su račune.

It sounds perverse—and indeed it was. But that’s what happens when governments pay subsidies. Oni osakaćuju tržiÅ¡ta i ugraÄ‘uju loÅ¡e poticaje u ekonomske sustave.

I didn’t participate in those protests. Bio sam previÅ¡e zauzet pokuÅ¡ajem spaÅ¡avanja naÅ¡e farme. Već nekoliko godina, potroÅ¡ili smo Å¡to je manje moguće. Mi gotovo niÅ¡ta nismo poboljÅ¡ali. We’ve always kept a vegetable garden, ali tada je postala spasilačka linija. The garden wasn’t a hobby, nego izvor hrane. Ovdje se radilo o preživljavanju.

Vlada koja je uklonila naÅ¡e subvencije djelovala je usprkos. It didn’t mind watching farmers fail—and many did fail, zbog gubitka financijske potpore u kombinaciji s visokim kamatama, niske cijene zemljiÅ¡ta, i drugi čimbenici. Kad je vlada ponudila da plati nekim poljoprivrednicima da napuste poljoprivredu, Mnogi su se složili otići i osjećali olakÅ¡anje kad su uspjeli.

Ironija je da iako je ukidanje subvencija započelo kao svojevrsna politička kazna, to se pretvorilo u dugoročni blagoslov za poljoprivrednike. Prošli smo kroz teško razdoblje prilagodbe, ali izašli iz njega jači nego ikad.

Moja obitelj se fokusirala na našu farmu. Kad smo se suočili s teškim izborom, odjednom smo imali fleksibilnost donošenja odluka na temelju nečeg drugog osim dobre poljoprivredne i poslovne prakse. Postali smo nemilosrdno učinkoviti, što je još jedan način da kažemo da smo postali zaista dobri u onome što radimo.

Također smo poboljšali svoju sposobnost odupiranja propisima koji štete poljoprivredi. Subvencije osnažuju političare, koji mogu zaprijetiti da će ukinuti pomoć ako poljoprivrednici odbiju prihvatiti nove oblike kontrole. Bez subvencija, imamo više slobode da rješavamo probleme kreativnošću i inovacijama, a ne impulsima vlasti za zapovjedništvo i kontrolu.

Kao zemlja, Novi Zeland stekao je prednost u globalnom gospodarstvu. Kad sklapamo trgovinske sporazume ili vodimo slučajeve Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, we’re always in a strong position because our negotiators and diplomats don’t have to explain away market-distorting policies. Danas, izvozimo viÅ¡e nego ikad prije.

I američki bi farmeri trebali prihvatiti $12 milijarda broÅ¡ura? That’s for them to decide. Ali ako bi moja vlada na Novom Zelandu dala sličan prijedlog, I’d feel a flicker of temptation and then reflect upon what I’ve learned from a lifetime in agriculture and come to my senses. Moj bi odgovor bio jednostavan: Ne hvala.